Iz Njemačke je prije nekoliko dana stigla strašna vijest: Umro je Dražen Ćurić, javili su nam njegovi tamošnji prijatelji. Primili smo je u nevjerici, a strašnu vijest nakon toga potvrdili su i članovi obitelji. Posljednji ispraćaj je u četvrtak, 4.5. u 15 sati u Prisoju kod Tomislavgrada.

Teško je uopće i napisati nešto ukratko o Draženu, jer u svakom smislu bio je i ostao jedna od legendi Šahovskog kluba Brda. Ili ‘Ćuri’, ‘Barbi’, ‘Mutantu’, nekima od njegovih brojnih nadimaka stečenih tijekom godina igranja u Šahovskom klubu Brda.

Najbolje započeti sa šahovskim dijelom. Za ŠK Brda igrao je od 2010. godine kada smo se prvi put plasirali u 1B ligu, i od tada je, uz par nedolazaka na lige iz raznih razloga, bio član prve momčadi. Odigrao je stotinjak službenih partija za klub i bio dio najvećih klupskih uspjeha u prošlom desetljeću. Bilo je puno više pobjeda nego poraza, ali više od svega Dražen je ostavio neizbrisiv trag svojom energijom i vedrinom. Na njegovu pojavu nitko nije ostajao ravnodušan, a teško je i nabrojati na stotine anegdota sa liga, kupova i drugih natjecanja. U tim nezaboravnim danima može se izdvojiti njegova rečenica nakon povratka sa jedne lige:

– Idem zadovoljan u Njemačku, potrošio sam hormone sreće za idućih godinu dana.

U Split nije dolazio od početka epidemije, ali je prije toga godinama živio u gradu pod Marjanom. U klubu je tih godina, kao i brojni drugi članovi bio “inventar”, dolazio svakodnevno, igrao bezbrojne turnire i partije cugera i naravno, sudjelovao u svim klupskim feštama.

Zbog svog osebujnog ponašanja, ponekad i pomalo pretjeranog, kako smo već napisali dobivao je razne nadimke, ali ih je i davao.

‘Zlatna koka'(Davor Saratlija), ‘Mile'(Mateo Ivić), ‘General'(pok. Borivoj Katavić), ‘Nos'(Zdenko Plenković), samo su neki od njegovih ‘uradaka’.

Prerani odlazak ogroman je gubitak za sve, njegovu obitelj, šah kojeg je neizmjerno volio i naravno ŠK Brda.

Adio Dražene, prijatelju