ŠK Brda je ove godine organizirao memorijalni turnir u spomen našeg dragog prijatelja Zvonimira Čalije Gage koji je bio dopredsjednik kluba i domar. O toj ideji se dugo raspravljalo, kao i o vrsti turnira. Na kraju smo odlučili da turnir bude pozivnog karaktera i da u njemu sudjeluju samo Gagini bliski prijatelji, a da tempo igre bude pet minuta bez dodatka. Danas je uvriježena praksa da se i brzopotezne partije igraju s dodatkom, pa se tako i na našim klupskim cugerima igra tempom od tri minute uz dodatak od dvije sekunde po potezu, ali kako je Gago više volio igrati 5 minuta bez dodatka, za ovaj turnir smo se odlučili na taj tempo. Na turniru nije bilo novčanih nagrada, samo pehar, dok smo si s upisninama financirali večeru u konobi More gdje smo poslije turnira prepričavali brojne anegdote koje smo svi imali s Gagom.
Turnir je osvojio Ante Tomaš s 10/11. Tomaš je bio izuzetno ponosan na ovaj uspjeh, budući da je posljednjih nekoliko godina postao izuzetno blizak s pokojnim Gagom. Dugo je ‘Tomashevsky’ vodio mrtvu trku s predsjednikom kluba Mateom Ivićem. Njih dvojica su u međusobno odigrali borbeni remi, a zatim redom sve pobjeđivali. Kada je sredinom turnira Tomaš remizirao s Meštrovićem, izgledalo je da pehar ide u ruke ‘presidentea’, no onda se ukazao Kalinski i svladao Ivića. U nastavku vodeći dvojac nije napravio nijedan kiks i Tomaš je završio vodeći sa pola boda ispred predsjednika i tako prigrabio još jedan klupski trofej. Treće mjesto su podijelili Marko Šekelja i Miroslav Kosović s osam bodova, dok je odlično peto mjesto podijelio naš perspektivni kadet Matija Mimica zajedno s iskusnim Krunom Kalinskim i Ivanom Meštrovićem s šest bodova. ‘Mimicakis’ napreduje strelovitom brzinom, a zanimljivo je da je upravo pokojni Gago najviše vjerovao u njegov šahovski talent koji se u zadnje vrijeme sve češće manifestira.
Veliko iznenađenje je nedolazak Ivice Armande, seniorskog prvaka Hrvatske iz 2002. godine na turnir. Bio je jedan od Gaginih najboljih prijatelja, tražio je da turnir bude pozivni, inzistirao je na peharu za pobjednika, tražio je graviranje na peharu, deset dana prije turnira nas je sve uvjeravao da će uvjerljivo osvojiti turnir, a na kraju se nije pojavio na turniru, već samo došao na večeru poslije turnira. Na večeri je izjavio da nije došao jer je bio umoran.
Evo i malo slika s fešte
